chunk_id stringlengths 10 10 | path audioduration (s) 13.9 29.5 | start_ms int64 2.27k 6.03M | end_ms int64 27.8k 6.05M | duration_ms int64 13.9k 29.5k | duration_second float64 13.9 29.5 | transcription stringlengths 174 480 |
|---|---|---|---|---|---|---|
chunk_0200 | 5,297,410 | 5,320,606 | 23,196 | 23.196 | I sutradan kada je opet otišao na guvno majura i tamo, iako nije bilo nikakve potrebe, proveo dva sata ne prestajući da miluje pogledom znanu lepu pojavu mlade žene, oseti da je izgubljen. Sasvim beznadežno izgubljen. Opet ona mučenja, opet sav onaj užas i strah i nema mu spasa. Ono što je očekivao, to mu se i dogodilo... | |
chunk_0201 | 5,321,922 | 5,344,126 | 22,204 | 22.204 | Sutradan uveče ni sam ne znajući kako, obreo se u njenom zadnjem dvorištu, naspram njene šupe za seno, gde su se jedanput u jesen sastali. On je kao šetajući se tu zastao pripaljujući cigaretu. Seljanka susetka ga ugleda i on vraćajući se začu kako ona govori nekom: Idi, čeka, umreće od želje. Čeka, idi glupačo. | |
chunk_0202 | 5,345,346 | 5,374,718 | 29,372 | 29.372 | vide kako seljanka ona otrča u šupu, ali se više nije mogao vratiti jer ga srete neki seljak i on krenu kući.
20.
Kada je ušao u gostinsku sobu, sve mu se činilo besmisleno i neprirodno.
Još ujutru je ustao čio, rešen da potisne, da zaboravi.
Da ne dozvoli sebi da misli.
Ali ni sam ne znajući kako, njega celog jutra ne... | |
chunk_0203 | 5,375,362 | 5,397,790 | 22,428 | 22.428 | Ono što mu je ranije izgledalo važno, što ga je radovalo, sada je izgledalo beznačajno. Nesvesno je nastojao da se otarasi poslova. Činilo mu se da ih se mora otarasiti kako bi razmotrio, promislio. I on ih se otarasio i ostao sam. Ali čim bi ostao sam, odmah bi krenuo da luta po vrtu, po šumi. I sva ta mesta bila su z... | |
chunk_0204 | 5,399,106 | 5,427,134 | 28,028 | 28.028 | I on opazi ih kako ide po vrtu i govori sebi da treba o nečem da promisli, a ni o čemu nije razmišljao već bezumno, bezrazložno čeka nju. Čeka da ona nekakvim čudom shvati kako je želi i da se postara i dođe ovamo ili negde gde je niko neće videti ili po noći kad ne bude meseca i kada niko, čak ni ona sama neće videti.... | |
chunk_0205 | 5,427,874 | 5,456,126 | 28,252 | 28.252 | Da, iz zdravstvenih razloga saživeo sam se sa urednom, zdravom ženom. Ne, očigledno, ne može se tako igrati s njom. Mislio sam da sam uzeo nju, a ona je uzela mene. Uzela me i ne pušta. A ja sam mislio da sam slobodan, a nisam bio slobodan. Obmanjivao sam sebe kad sam se ženio. Sve je bilo glupost, zabluda. Otkad sam s... | |
chunk_0206 | 5,456,610 | 5,483,806 | 27,196 | 27.196 | Trebalo je živeti s njom.
Da, dva života su preda mnom.
Jedan je ovaj koji sam započeo s Lizom.
Dužnost, gazdinstvo, dete, poštovanje ljudi.
Ako je ovo život, onda ona Stepanida ne bi trebalo da postoji.
Treba je nekud poslati, kao što sam govorio, ili ubiti je da više ne postoji.
A drugi je život, ovaj ovde, preoteti ... | |
chunk_0207 | 5,484,738 | 5,514,046 | 29,308 | 29.308 | Ali tad ne bi trebalo da postoje ni Liza ni Mima, dete. Ne. Zašto? Dete ne smeta, već da ne postoji Liza, da otputuje. Da dozna, prokune i otputuje. Da dozna da sam je izneverio sa seljankom, da sam varalica, podlac. Ne, to je previše surovo. To ne sme saznati. Da, ali može i ovako, nastavi on da misli. Može i ovako, d... | |
chunk_0208 | 5,514,914 | 5,540,894 | 25,980 | 25.98 | Tihi on nitkove. Ne. Ako ko treba da umre, onda bi trebalo da to bude ona. Kad bi umrla ona, Stepanida, kako bi bilo dobro. Ta i onako truju ili ubijaju žene ljubavnice. Uzeti revolver, otići, pozvati je i mesto zagrljaja u grudi i kraj. Ta ona je sotona, pravi sotona. Ona je protiv moje volje ovladala mnome. Ubiti je. | |
chunk_0209 | 5,542,722 | 5,571,614 | 28,892 | 28.892 | Samo su dva izlaza. Ubiti ženu ili nju. Jer ovako se ne može živeti, ne može. Treba razmotriti i odlučiti. Ako ostane ovako kako je, šta će se onda desiti? Desiće se to da ću opet reći sebi da ne želim, da ću se manuti nje, ali ću samo reći, a naveče ću u zadnje dvorište, a ona to zna i doći će. Ili će ljudi saznati i ... | |
chunk_0210 | 5,572,162 | 5,600,574 | 28,412 | 28.412 | Svi će saznati. I Paraša i Kovač. Pa onda, zar se može tako živeti? Ne može se. Samo su dva izlaza. Ubiti ženu ili nju. Da i A da, ima i treće. Sebe, reče on jedva čujno i najednom ga prože jeza. Da, sebe. Tada nije potrebno ubijati njih. Zgranu se baš zato što je osećao da je ovo jedino moguć izlaz. Imam revolver. Zar... | |
chunk_0211 | 5,601,634 | 5,628,926 | 27,292 | 27.292 | To mu nikad nije padalo na um. Kako će to biti neobično. Vrati se u svoju sobu i odmah otvori orman u kome se nalazio revolver. Ali ne stiže da ga nađe jer uđe žena. 21. On pokri revolver novinama. Opet taj isti, reče ona preplašeno ga pogledavši. Kakav isti? Taj užasni izraz koji si imao ranije kad nisi hteo da mi se ... | |
chunk_0212 | 5,629,698 | 5,652,254 | 22,556 | 22.556 | Genja, mili moj, reci mi. Vidim da se mučiš. Reci mi, biće ti lakše. Ma šta bilo, sve je bolje od tvojih patnji. Da ja znam da nema ničeg lošeg. Ti znaš. Ma otkud? Reci, reci, neću te pustiti. On se osmehnu žalosnim osmehom. Reći, ne, to je nemoguće. A i nema šta da kažem. | |
chunk_0213 | 5,653,474 | 5,681,054 | 27,580 | 27.58 | Možda bi i rekao, ali u taj čas uđe dojkinja i upita da li može da izađe u šetnju. Liza ode da spremi dete.
Reći ćeš. Odmah ću doći.
Da, možda.
Nikad nije mogao da zaboravi patnički osmeh s kojim je to rekao.
Iziđe.
Žurno, kradomice, kao razbojnik, uze revolver, izvuče ga iz futrole.
Pun je, da, ali odavno. Jedan metak... | |
chunk_0214 | 5,681,858 | 5,707,742 | 25,884 | 25.884 | Pa, što bude.
Prinese ga slepoočnicama.
Oklevao je, ali čim se priseti Stepanide, rešenosti da je ne vidi, borbe, iskušenja, poraza, opet borbe, uzdrhta od užasa.
Ne.
Bolje je ovo.
I povuče obarač.
Kad Liza utrča u sobu, ona samo što je stigla da siđe s balkona, on je ležao ničice na podu. | |
chunk_0215 | 5,708,578 | 5,731,166 | 22,588 | 22.588 | Crna, topla krv šikljala je iz rane i telo je još podrhtavalo. Sprovedena je istraga. Niko nije mogao da shvati, da objasni uzroke samoubistva. Ujaku čak ni na um nije padalo da uzrok ima bilo čega zajedničkog sa onim što mu je pre dva meseca priznao Jevgenij. Varvara Aleksejevna je tvrdila da je oduvek to predosećala.... | |
chunk_0216 | 5,732,226 | 5,756,702 | 24,476 | 24.476 | Ni Liza ni Marija Pavlovna nisu nikako mogle shvatiti zašto se ovo dogodilo, a ipak nisu verovale u to što su tvrdili doktori, da je on bio duševni bolesnik. One nikako nisu mogle da se slože s tim, jer su znale da je bio razboritiji nego stotine drugih ljudi koje su poznavale. I zbilja, ako je Jevgenij Iretnjev bio du... | |
chunk_0217 | 5,757,730 | 5,778,718 | 20,988 | 20.988 | Nesumnjivo je da su to oni koji kod drugih ljudi vide znakove ludila koje kod sebe ne vide.
Jasna Poljana, 19. novembra 1889.
Lav Tolstoj.
Varijanta kraja pripovetke Đavo. | |
chunk_0218 | 5,780,642 | 5,804,798 | 24,156 | 24.156 | reče on sebi i prilazeći stolu izvadi iz njega revolver i pošto ga pregleda, jedan metak je nedostajao, stavi ga u džep od pantalona. Bože moj, šta činim? Najednom briznu i prekrstivši ruke stade se moliti. Gospode smiluj mi se, izbavi me. Ti znaš da ja ne želim ništa loše, ali ne mogu sam. Pomozi mi, govorio je krsteć... | |
chunk_0219 | 5,806,146 | 5,834,910 | 28,764 | 28.764 | Izađe u predsoblje, obuče kratku bundu, kaljače i izađe na doksat. I ne opažujući to, zaputi se pored vrta, poljskim putem prema majuru. Na majuru je još kloparala vršalica i čuli su se povici dečaka, čuvara stoke. Uđe u sušaru. Ona je bila tu. Odmah je opazi. Grabuljala je klasje i opazivši ga, osmehujući se očima, či... | |
chunk_0220 | 5,836,130 | 5,863,678 | 27,548 | 27.548 | Jevgenij nije želeo, ali nije mogao da je ne gleda. Dođe k sebi tek kad mu nestade s očiju. Upravnik izvesti da sada vršu ulegle snopove, da se oni vršu sporije i da je prinos manji. Jevgenij priđe dobošu koji je ovda-onda tandrkao kada je propuštao rđavo raslastane snopove i upita upravnika da li ima mnogo ovako ulegl... | |
chunk_0221 | 5,864,578 | 5,893,054 | 28,476 | 28.476 | Ona priđe u sam doboš, grabuljajući klasje ispred njega i ožeže ga svojim pogledom koji se osmehivao. Taj pogled govorio je o veseloj, bezbrižnoj ljubavi među njima, o tome da ona zna da je on želi, da je dolazio do njene šupe i da je kao i uvek spremna da živi, da se provodi s njim, ne misleći ni na kakve uslove i pos... | |
chunk_0222 | 5,893,762 | 5,922,206 | 28,444 | 28.444 | Stade govoriti u sebi, ali odmah oseti da je to uzaludno. Jedna misao ga sad svog obuze. Kako da joj zakaže sastanak a da drugi to ne vide? Ako danas završimo, hoćete li da počnemo novi stog ili ćemo sutra? upita upravnik. Da, da, odgovori Jevgenij, nehotično idući za njom prema kamari gde je ona s drugom seljankom gra... | |
chunk_0223 | 5,923,202 | 5,952,190 | 28,988 | 28.988 | A nema nikakvog Boga. Postoji đavo. I to je ona. Ona je zagospodarila mnome. A ja ne želim, ne želim. Đavo. Da, đavo. On joj se sasvim približi. Izvadi iz džepa revolver i jedanput, dva, tri puta opali u njena leđa. Ona potrča i pade na kamaru. Bože, šta to bi? vikale su seljanke. Ne. Nisam slučajno. Namerno sam je ubi... | |
chunk_0224 | 5,952,770 | 5,978,654 | 25,884 | 25.884 | Pošaljite po sreskog upravnika policije. Vrati se kući i ne rekavši ništa ženi, uđe u svoj kabinet i zaključa se. Ne dolazi ovamo, dovikivao je ženi kroz vrata. Sve ćeš saznati. Posle jednog sata zazvoni i lakeju koji dođe reče: Idi saznaj da li je živa Stepanida. Lakej je već sve znao i odgovori da je umrla pre jednog... | |
chunk_0225 | 5,979,394 | 6,005,758 | 26,364 | 26.364 | Kad dođe sreski upravnik policije ili istražni sudija javi. Sreski upravnik policije i istražni sudija dođoše sutradan ujutru i Jevgenija, pošto se oprostio od žene i deteta, odvedoše u zatvor. Sudili su mu. To je bilo onda kad su osnovani porotni sudovi. Ustanovili su da je povremeni duševni bolesnik i osudili ga samo... | |
chunk_0226 | 6,007,138 | 6,029,630 | 22,492 | 22.492 | Počeo je da pije još u zatvoru, produžio u manastiru i vratio se kući iscrpljen, kao neizlečivi alkoholičar. Varvara Aleksejevna je tvrdila da je oduvek to predosećala. To se videlo kad se prepirala. Ni Liza ni Marija Pavlovna nisu nikako mogle shvatiti zašto se ovo dogodilo, a ipak nisu verovale u to što su tvrdili do... | |
chunk_0227 | 6,030,658 | 6,054,430 | 23,772 | 23.772 | One nikako nisu mogle da se slože s tim, jer su znale da je bio razboritiji nego stotine drugih ljudi koje su poznavale. I zbilja, ako je i Jevgenij Iretnjev bio duševni bolesnik kada je izvršio svoj zločin, onda su svi ljudi isto takvi duševni bolesnici, sami duševni bolesnici. Nesumnjivo da su to oni koji kod drugih ... |
Subsets and Splits
No community queries yet
The top public SQL queries from the community will appear here once available.